Kuća na adresi Rossa 2 (danas Rossa 4) datira iz 17. stoljeća. Do 1945. bila je u vlasništvu sestara Pohoda Marijina. Okružena voćnjakom samostana, služila je kao „gostinska kuća”.
Od rujna 1932. do studenog 1934. ovdje je živio blaženi Mihael Sopoćko.
Stan blaženog oca Mihaela nalazio se na prvom katu, pored kapelana, oca Józefa Poniatowskog, koji je radio u kuriji kao tajnik. U prizemlju je živio Eugeniusz Kazimirowski, slikar i umjetnik. Blaženi Mihael Sopoćko zamolio ga je da naslika sliku Božjeg Milosrđa, s natpisom „Isuse, uzdam se u Tebe!”, prema viđenju svete sestre Faustine Kowalske.
Sveta sestra Faustina, uz znanje i dopuštenje svoje predstojnice, posjećivala je oca Mihaela nekoliko puta tjedno s drugom sestrom, a zatim i slikara. Sam blaženi Sopoćko pozirao je za ovu sliku kako bi olakšao slikaru zadatak.
Djelo je dovršeno strogo prema uputama sestre Faustine u srpnju 1934. (nakon šest mjeseci) i ostalo je u vlasništvu oca Mihaela, koji je pokrio sve troškove povezane sa slikanjem slike.
U studenom 1934. otac Sopoćko preselio se u kuću pored crkve sv. Mihaela, koja pripada sestrama Bernardinkama.
Danas se u prostoriji u kojoj je slika naslikana nalazi kapela.
U zgradi su sačuvane autentične stepenice koje su zasigurno koristili sveta sestra Faustina, blaženi otac Sopoćko i Eugeniusz Kazimirowski. Na zidu iznad stubišta visi križ koji je naručio blaženi Mihael Sopoćko za crkvu sv. Ignacija, koju je blaženik, kao kapelan Poljske vojske, obnovio između 1926. i 1929. Križ je visio u crkvi do 1945., kada su je sovjetske vlasti zatvorile.
Godine 1945., samostan sestara Pohoda Marijina dijelio je sudbinu drugih vjerskih zajednica u Vilniusu. Komunističke vlasti pretvorile su ga u zatvor. Međutim, ova je kuća do danas sačuvana te je u dobrom stanju, jer je u njoj bila smještena uprava zatvora.
Trenutno je kuća dana na korištenje Družbi Sestara Milosrdnog Isusa.